fjako

srijeda, 10.01.2007.

Vitz poučan

(za one koji ga nisu dobili mailom…)

Rasčulo se po šumi da Medo ima crnu listu te tko je na njegovom popisu da će biti smaknut
I sad dođe Vuk kod Mede i pita ga:
Vuk: Medo, jesam li ja na to tvojoj listi?
Medo: Jesi !

I idući dan nađu vuka mrtvog
……..

Sad se još više pobojahu i ostale životinje, pa i Jelen … i tako ode Jelen kod Mede i pita ga:
Jelen: Medo, jesam li ja na to tvojoj listi?
Medo: Jesi !

I idući dan nađu i Jelena mrtvog…
…..

sad dođe i zeko kod mede te ga pita:

Zeko: Medo, jesam li ja na to tvojoj listi?
Medo: Jesi !
Zeko: A jel me možeš brisat s te tvoje liste?
Medo: Ma može, nema problema….

Pa ko ima uši neka čuje..… (or something…)

10.01.2007. u 09:43 • 6 Komentara • Print • #

utorak, 09.01.2007.

masna ćevap institucija

Uzmimo jedno 2D biće, zamislimo ga kao amebu ili papučicu, ili jednu plohu krastavca (za vježbu, nacrtati ovo na papiru). Tako nacrtanom liku na papiru, napravimo jedan otvor za ulaz (usta), i jedan otvor za izlaz (shupak). Sad uzmimo i spojimo ta dva otvora «probavnim traktom» i što smo zapravo napravili? Podijelili smo ovo 2D biće na dva dijela, ubili ga, raspolovili… eto zato 2D bića moraju jesti i srati na isti otvor….

Sad uzmeš 3D biće, ono može imati po želji broj ulaza i izlaza, tj. rupa po tijelu (ne rupa od metaka, ne za sad..). i sad na jedan kraj guraš ćevape unutra, na drugi kraj iste vadiš van sa određenim vremenskim pomakom. Nije baš normalna operacija vadit ćevape van na isti otvor na koji su bili ugurani unutra i u isto vrijeme, izgleda perverzno.

Ćevapi sadrže između ostalog maščobu. To je ona supstanca koju možete vidjeti kako se hvata i cijedi po dimnjacima i filterima pečenjarskih objekata i institucija. Za vikend sam se obžderao ćevapima. Sad mi ta sluz maščobna izlazi na sve otvore, bilo da se podrignem ili poprednem. Sad se cijedi i s mog dimnjaka.

Kako god se ja utukao s ćevapima koji btw koštaju 20 kn i ubiješ se u njima, u medijima se nešto kao čulo o novom porezu na budale… blogeri t-zombix, photopublika i mnogi ini su već riječ rekli o tome…

Prijepis sa blog photopublika

"Od 1. siječnja 2007. na snagu stupa odredba Sporazuma o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje. Sporazum je postignut između Hrvatske gospodarske komore (HGK), u ime distributera i uvoznika robe na koju se isti odnosi, i Hrvatskog društva skladatelja - zaštita autorskih muzičkih prava (HDS ZAMP), kao predstavnika potražitelja zaštite intelektualnog stvaralaštva. Navedene će naknade biti uračunate u cijene proizvoda postupno tijekom slijedećeg razdoblja, kako je navedeno u tablici."

e pa eto… za koga nije jasno, sve vam tu i tamo piše… ako hoćeš kupit komp, moraš platiti Severini, ne zato što ona zna instalirati windows media player već zato što ona ima uradak koji se može gledati preko tog softwarea na kompu. Također naknadu za cd/dvd player-pržilo, medij na koji se snimi, prži, spermi i spermi…. Sve u svemu, Seve i slični će napokon uspjeti naplatiti svoja prava (autorska) i u slučajevima kad:
si pržiš backup
spremaš prezentaciju za posao
šalješ kolegi rezultate mjerenja
fotke za izraditi u hotel dubrovnik
….
….

Fakat evo recite jel ima još koji način da se potroši cd/dvd a da se ne sprže Sevini best of, ili cro best of ili što god…
Kako reče jedna osoba: …kupim si SD karticu za fotić da si klince slikam, i dam naknadu ovima za njihova autorska prava… kakve veze njihova autorska prava imaju sa slikama moga klinca?

E pa ima… jer se može iskoristiti za prženje njihovih stvari.. to je tvoja stvar oš ti ili neš to pržit, poanta je da MOŽEŠ… dakle kako smo nesposobni pohvatat te pirate onda ajmo sve tretirati isto… kao pirate… ovime se zapravo daje pravo da si sam spržiš i sripaš već što hoćeš jer si platio naknadu za to… ma nije to ništa, sitnica mala, ni ne osjeti se u cijeni… ipak trebalo bi promijeniti malo postavke jer jedno je upotreba za osobne svrhe a drugo bezočno kopiranje i dilanje…kako god, mjera vrijedna hvale…a i treba priznati, da, ripamo si stvari jer je glupo imat jedan CD u autu sa 16 stvari od kojih mogžeš slušat 2 kad možeš imat mp3 sa 150 … i na kraju ovo je porez za one koji imaju a ne za one koji nemaju…

Zato ja pozivam Seve na ćevape… kod Čingaća

09.01.2007. u 13:15 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 02.01.2007.

kupiti kuhinju

Evo post o kuhinjama. Ako kupujete kuhinju ili razmišljate o tom a nisu vam jasne neke pojedinosti, detalji, finese, htjeli bi proći jeftinije, onda bi ovo moglo biti baš za vas…svoja iskustva rado ću podijeliti.. i da ne bi bilo odmah neke zabune… ovo ne bi trebala biti ni reklama ni kontrareklama… samo male upute ili vodič…

Svi koji prodaju kuhinje, prodaju kuhinje po mjeri… to zapravo i nije istina… svi elementi su standardnih dimenzija (30, 60, 90, 2x45) i prema katalogu se gleda koji bi najbolje stao u zadani prostor. I elementi koji nisu standardnih dimenzija (50, 55, 70..) se uglavnom nalaze u katalogu samo koštaju više … ako ipak trebate kuhinjski element npr. 72 cm širine, to se doista radi samo za vas i onda to i plaćate masnije… ukoliko nemate vlastiti čvrsti stav o tome kako nešto kod vas doma treba izgledati, ti ljudi su jako stručni ubijediti vas kako nešto može i ne može i što je «najbolje i najpametnije»… ko da će oni tamo živit i kuhat…

Materijal od kojih se kuhinje rade su danas uglavnom medijapan i iveral. Iveral je iverica, drvena piljevina lijepljena, nije baš pogodna za finu obradu. Medijapan je sitna sitna drvena piljevina, zapravo brašno koje je lijepljeno i koje se onda može jako fino obrađivati i lakirati… skoro kao drvo… po cijeni medijapan je skuplji od iverala, vidjet će te kuhinje u izlozima uglavnom lakirane do visokog sjaja (dalje u tekstu «visoki sjaj») a razlikuju se od «običnih kuhinja» još i finim oblim rubovima na vratima tj. frontama kuhinjskih elementa. Kuhinje od drveta su strašno skupe te ovdje o njima neću ništa posebno pisati jer tko ima para za drvenu kuhinju ovo sigurno neće nikad ni pročitati (povest ću se predrasudama i stereotipima jer takve osobe nisu informatički pismene a i ova opća pismenost je upitna…. Šala….).

Još jedna stvar: kad vam kažu da je kuhinja od medijapana, misli se samo na FRONTE (prednje stranice elemenata tj. na vrata), sve ostalo je iverica (stranice, police)… tako da znate i da nema zabune.

Medijapan se dakle fino obrađuje, zaoble se rubovi te se lakira u više slojeva. Nakon lakiranja se polira. U slučaju da tražite medijapan mat, neće biti vašeg odraza na vratima sudopera ali bi vrijeme isporuke takve kuhnije moglo biti i do dva tjedna kraće u odnosu na visoki sjaj a i manje će isprazniti stanje na računu. Ono po čemu ove medijapan visoki sjaj kuhinje plijene vaše uzdahe, poglede i ostalo je njihov izgled. Naime, taj visoki sjaj super izgleda, postoji široka paleta boja, ali kako su IN onda su i skupe. Govoriti o cijeni nije zahvalno zbog same činjenice da postoji toliko varijacija i kombinacija ali i veličina kuhinja. Ipak, najviše novca odlazi na estetski izgled a ne na funkcionalnost.

Evo još malo o izdržljivosti, kvaliteti, održavanju. Ono što nećete čuti od prodavača je činjenica kako je lako ili teško nešto održavati ili oštetiti. Ne bi možda vjerovali, ali medijapan visoki sjaj kuhinje su jako osjetljive. Da bi bile lijepe (što je primarno kod ovih kuhinja) moraju biti čiste i uglancane. Ovisno o boji same kuhinje, fleke, otisci, masnoće će više ili manje vrištati. Također što bih dodao, medijapan se lako ogrebe a te ogrebotine se jako vide. Ako imate malo dijete možda ovakva kuhinja i ne bi bila dobar izbor.

Kod nas ima dosta salona u kojima možete vidjeti izložbene uzorke prekrasnih kuhinja. Što se tiče samih nijansi i boja, DUPLIĆ ima najveći izbor. To je iz razloga što oni sami lakiraju medijapan. Ostali uglavnom uvoze gotove lakirane ploče iz Njemačke, Italije ali i iz drugih zemalja ali onda vam kažu kako je to iz Njemačke, Italije … ti koji uvoze svoje sirovine hvale se kako je njihov materijal pažljivo lakiran u specijalnim postrojenjima a ne u nekim garažama… kako god skuplje je a i izbor je manji…

Osim naših proizvođača, možete se odlučiti i za strane, Talijanske, Njemačke… ovdje bih istaknuo studio kuhinja Škugor na velesajmu. Kuhinje su kod njih vrlo kvalitetne ali to prati i cijena. Kuhinjske aparate također možete kupiti na istom mjestu. Pa tko ima para i želi sve riješiti odmah na jednom mjestu …. Problem kod toga je da vam prodavači kuhinja nude jednog, dva tri proizvođača kuhinjskih aparata određene vrste… nude i popust ako i aparate kupite kod njih… ali ako želite proći povoljnije, možda ćete aparate ipak potražiti na više različitih mjesta.
Talijanske kuhinje nisu baš uvijek «Talijanske», ali kako to znati...? mi smo uzeli jednu takvu… dok su nam ugrađivali aparate je izjavljeno kako u Talijanske kuhinje idu najbolje Talijanski kuhinjski aparati. Eto mi imamo Bosh pećnicu i Electrolux ploču pa to sad «mora» biti tak nakaradno… nema veze, moj bed…

Vrijeme isporuke se računa od dana uplate. O načinima plaćanja se raspitajte kod prodavača ali pravilo je da svi vole keš i to odmah i u cijelosti pa ako im vjerujete onda ćete biti i nagrađeni određenim popustom. Za napredne evo zadatak: postoji članak o zakonu o potrošačima ili tako nešto gdje veli da ako se nešto plati avansno tj. unaprijed, isporučitelj treba platiti kamatu sa sve one dane dok roba ne stigne. To Vam nitko nigdje neće reći. Pa pronađite dotični zakon i na nos nabijte svima.. eto…
Kuhinju čekate otprilike 45 dana. Često se dogodi pa je i pravilo da nakon što dobijete kuhinju, ona ne bude kompletna još neko vrijeme jer: treba donijeti drugu ploču, element koji ste naručili je u isporuci oštećen pa treba napraviti novi… ručkice još nisu stigle pa čim stignu će vam postaviti… razloga je puno i ima ih različitih… dakle strpljenja treba.

Prilikom razgovora odmah postavite pitanje dostave i ugradnje. Negdje je to uključeno u cijenu a negdje to plaćate posebno. Ako treba platiti posebno onda se računa postotak od vrijednosti kuhinje. Nešto tipa ugradnja je 5% vrijednosti kuhinje + 500 kn dostava… u svakom slučaju pitati da ne bi bilo kasnije «pa rekli smo vam to… ne sjećate se…?»
Također, ugradnja svakog aparata posebno se naplaćuje: pećnica, ploča za kuhanje, napa, perilica, sudoper… 150 kn paušalno za svaki posebno bez obzira koliko treba posla oko toga… spajanje uređaja na vodu, plin, struju nije uključeno i to vam uglavnom neće raditi njihovi monteri niti bi preporučio da oni to rade. Struju redovito sami možete riješiti, vodu isto, jedino plin bi bilo dobro stvarno pozvati plinara. Ipak za «ziher je ziher» sve to trebaju odraditi stručni ljudi a nije na odmet tražiti i račun (samo u tom slučaju na dogovorenu cijenu s majstorom ide još 22% pa kako komu drago).
Još nešto što se tiče same ugradnje. Ako ste malo vičniji korištenju alata, velik dio posla možete obaviti i sami. Ugradbena pećnica se samo uloži u predviđeni prostor i sa dva vijka prišarafi. Ploča za kuhanje ima ili zakačkice ili plehiće te se isto jednostavno postavi u radnu ploču. Istina, problem zna biti napraviti izrez ako su loše pilice na ubodnoj pili. Za ugradbenu perilicu treba samo prednju ploču postaviti kako treba. Ipak ako vam se ne da zezati s tim, to možete prepustiti majstorima. Neke stvari koštaju više živaca nego novca… ovisno o živcima i novcima…

Evo sad malo još o tome kako napraviti jeftiniju kuhinju a da i dalje lijepo izgleda a da se ne gubi na kvaliteti.

Iveral, kako sam već rekao je jeftiniji od medijapana i nema oble rubove. Ali ako se iveral kantira abs-om onda to može izgledati jako lijepo. Pogotovo ako je npr. Iveral presvučen žutom sjajnom folijom a kantiran sivim abs-om. Kod Mesarić-a ima lijepih primjera i razne kombinacije su moguće. Prednost iverala presvučenog folijom u odnosu na medijapan je u tome što je otporniji na ogrebotine i oštećenja tog tipa. Netko će reći da se folije znaju odljepljivati… e u tom slučaju postoji garancija koja tako što pokriva a ogrebotine ne pokriva.
Također možete uzeti radnu ploču standardne debljine 4 cm a ne 6 cm. Naime ova 6 cm debela ploča izgleda masivnije ali funkcionalno je ista kao i ova 4 cm samo je skuplja. 2 cm u ukupnoj većoj visini radne površine neće značiti ništa posebno onome koji kuhinju bude koristio u svrhe kuhanja. Materijal, obrada je ista i kod jednih i kod drugih. Postoje i ploče od drugih materijala ali one su puno skuplje. Postoji i štos da se postave keramičke pločice na radnu ploču. Ali kako je meni cilj spustiti cijenu, to sve otpada…
Kuhinjski elementi viseći rade se standardno u dvije dimenzije po visini… ovi višlji su skuplji i imaju više prostora ali je pitanje da li ih možete i iskoristiti u potpunosti. Nakon što se postave, korisnik mora biti ili visok 2m20 ili koristiti male ljestvice da bi nešto stavio i izvadio s gornje police elementa. Dakle ovi niži su jeftiniji i iskoristiviji.
Također napomena o vratima i mehanizmima. Najjeftinija varijanta je klasična sa otvaranjem u stranu. Ova koja se otvaraju prema gore sa kojekakvim mehanizmima poskupljuju kuhinju. I klizna (šiber) su skuplja ali se rijetko mogu naći jer više nisu IN. Za donje elemente ladice poskupljuju također zbog svojih mehanizama. Ipak ladice znaju biti jako praktične ako su izvedene kvalitetno a negdje su i tako neizbježne.
Štoperi i ublaživači udaraca vrata i ladica također poskupljuju kuhinju. Danas je to već standardna oprema ali neki će vam to dodatno naplatiti.
Aluminijski okviri i staklena vrata također dižu cijenu i to dosta.
U slučaju da je kuhinja u «L», sam spoj se izvodi ili stolarskim rezom (rez je pri rubu radne ploče zaobljen) ili klasičnim ravnim rezom pa u tom slučaju ide još lajsna da se pokrije «ružni» sastav radne ploče na rubu.

Izbjegavajući skuplja estetska rješenja možete spustiti cijenu kuhinji koja košta 20 000 kn i do 5 000 kn (više-manje). Ako je kuhinja od iverala odmah je i u nižem cjenovnom razredu. Konkretno u ovom slučaju kvaliteta nema veze nego izgled.

Prije nego se konačno odlučite za kuhinju kod nekoga, pronađite nekoga tko je već kupio kuhinju na tom mjestu, pogledajte na forumu, pronađite refernce sebe radi.

I za kraj ima i onih koji imaju i vremena i volje i sposobnosti da se sami upuste u izradu vlastite kuhinje. Da, istina trebat će ponešto alata, znanja, živaca… kod nas postoje mjesta gdje se mogu naručiti daske, fosne, ploče izrezane po mjeri, kantirane, obrađene… mogu se kupiti panti, vodilice, okviri, ručkice, mehanizmi… možete si sami složiti vlastitu kuhinju za polovinu, trećinu ili četvrtinu novca koju bi dali nekom drugom da vam to složi. Ovo bi bilo možda savršeno za prijevremeno umirovljene vojnike i policajce…

02.01.2007. u 12:47 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 28.12.2006.

Vukovi i ovce

Eto kako me ne bi neko vrijeme, a i blagdani su tu, malo kontemlirah… ili što god već…

I tako se dotakoh ovaca i vukova… (postoje još i svinje ali o tom ne sad). Uređeno društvo egzistira zahvaljujući velikom broju ovaca i malom broju vukova… i onda kad se samosvijest ovaca probudi i vide kako su ovce, onda bi radili što i vukovi rade… provodili svoje zakone i svoju volju… samo nije dano ovci biti vukom te ista bude u najboljem slučaju ošišana «ko ovca» ali sve češće biva i odrana do kože, pa i ispod kože, nabijena na kolac ili kako god ga zvali… da budem koncizniji- ovce uvijek najebu…

Sad da vidimo zašto je tome tako? Pa za bit institucija i provoditi zakon, treba imati u najmanju ruku veća muda, a to ovce nemaju. Da bi uzeo zakon ili «stvar» u svoje ruke u najmanju «ruku» mora ti rukovanje sa «stvari» bit poznato. Kako sam već spomenuo, ovce nemaju muda pa ne znaju ni «stvar» koristiti propisno. Nepropisna uporaba stvari rezultira da «stvar» pukne… i to korisniku u facu… dakle pouka je da se sa «stvari» ili zakonom, nije za igrat, natezat i navlačit ako nema prethodnog iskustva kako praktičnog tako i teoretskog.

Ovo se može sagledati i šire… naši zakonodavci bi prije svega trebali biti upoznati sa primjenom zakona («stvari») ali kako mi se čini, nisu se oni u svom životu baš dovoljno družili s istom, niti koristili istu. Kao rezultat toga je mlohava zakonodavna institucija. Mlohava «stvar» čini obje strane u «odnosu» isfrustriranima… i onda dolazi do nezadovoljstava, uzimanja «stvari» u «svoje ruke», a to su često krive stvari i krivi načini… eto kud vodi nestručnost… tako to rade ovce…

Vukovi pak su neumoljivi… oni grizu i trgaju sve što im dođe pod ruku. Sam vijek vuka je stoga kraći jer uvijek dođe neki mlađi, ili veći, ili podliji vuk te je priodna smjena neizbježna….

Sad je možda red za malo o svinjama… to su oni koji su ovce wona bi vukovi ili «mehki» impotentni vukovi koji si ne mogu priznati da su ipak samo ovce… dakle neka među kasta ili klasa ili vrsta. Ima ih jaaako puno, sve je prožeto s njima i čak do te mjere da su to ti koji zapravo vladaju… svinje zapravo nemaju muda ili barem ne vlastita, tako da redovito mlate tuđima.

Kako raspoznati razliku između ovce, vuka i svinje? Pa razlika između ovce i vuka je očita sama po sebi… to je već obrađeno… razlika između svinje i vuka je u tome što u direktnom konfliktu tj. sukobu, svinja popušta i bježi. Epilog sukoba je gotovo redovito mrtav vuk i svinja na višem položaju. U slučaju sukoba svinje i svinje, dolazi samo do rotacije na položajima… sukobi su samo zabava za ovce, da se vidi kako se ko fol nešto ipak događa…

Neuređeno društvo se sastoji od velikog broja svinja, malog broja vukova (koji se zapravo kriju u gustoj mračnoj šumi kriminala i podzemlja), te srednjoj količini ovaca.
Koja je razlika između uređenog društva s početka (vukovi i ovce) i neuređenog (svinje, vukovi i ovce)?
U ravnoteži.

Naime veliki broj ovaca omogućuje funkcioniranje sustava s malim brojem vukova koji drže i zapravo čuvaju tu prirodnu tvorevinu. Ovo potvrđuje priroda sama već milijarde godina te RTS poput stracrafta (valjda). Povećanjem broja vukova narušava se ravnoteža, jačanjem ovaca također se narušava ravnoteža a s prevlasti svinja ravnoteža gotovo da i ne postoji. Potvrdu toga možemo vidjeti svuda oko nas, odmah. U takvom jednom narušenom sustavu pojavljuju se i novi hibridi koji dodatno destabiliziraju društvo. Hibridi nastaju miješanjem i križanjem te mutacijom čiji je uzrok nezdrava okolina. I opet dolazimo do već spomenutog organa tj. «stvari» koja je sve mlohavija, upravljanje istom nije moguće jer nema te potrebne čvrstine i odlučnosti tako da sustav u cjelini se urušava i ide u «stvar».

Kako god mi zvali «stvar» , zakon , ostaje činjenica da društvo ovaca nije moguće (utopija), vukovi su nužno i zlo i dobro, a svinje surova stvarnost…
...
...i isprika za kraj… svaka sličnost sa spomenutim životinjama je slučajna i nenamjerna.

28.12.2006. u 14:29 • 1 Komentara • Print • #

petak, 15.12.2006.

komentar na "istragu"

da ne duljim... jučer je na novoj (četvrtak navečer) bila "istraga" i jedan od priloga je bio pirotehnički spektakl koji se i bi trebao odigravati ovih dana...

da, petarde su opasne a djeca su monstrumi... i sad im još daj i ideje što bi mogli raditi.. pa se onda na TV-u vidi kako petarda raznosi poštanski ormarić, mikrovalnu pećnicu... i kao kruna svega, glavu od pajceka...
ma super prilog... uzmež petardu pa zaguraš pajceku u usta, u mozak u šupak... i to još pokazuješ ovim malim manijacima.. mislim da su danas mesnice bile pod navalom tih malih delikvenata u potrazi za nekim dijelom životinjskog tijela ili leša kako bi ga mogli "dizat u zrak"... e jebem ti prilog...

i kad smo kod toga... fino su objasnili da ako ti netko u prolazu zagura petardu u džep, i ako ti zbog toga rastepe bubreg, onda ga možeš tužiti i može ga se osuditi na 8 godina robije... e nabijem i vas i vaše prijedloge...

i kad smo kod ideja, nije mi jasno kako im nije pala još jedna na pamet: kako se ponaša auto i lonac od auspuha kad zaguraš petardu u isti, i što ti na to veli vlasnik, također istog... ti klinci i tako nemaju pametnijeg posla i sad im još daješ ideje i savijete kako da praznike učine zanimljivijima...

glupe li nacije....

15.12.2006. u 16:28 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.